Menu Close

Zaglavljeni u vremenu

Žalovanje je nezaobilazan, neizbježan proces, premda nimalo ugodan. Naš je prirodni impuls odbijanje svake neugode, negiranje, poricanje, neprihvaćanje. Zato nerijetko i pri gubitku bliske osobe u pravilu reagiramo nevjericom i neprihvaćanjem, jer je bol gubitka jednostavno prejaka. Ipak, dugotrajnije ustrajavanje na negaciji gubitka ne donosi olakšanje, već upravo suprotno, produbljuje bol i uvodi nas u mračne vode zaglavljenosti u vremenu.

Zaglavljenost bi se moglo opisati kao uporno (premda neuspješno) ustrajavanje na onom stanju kakvo je bilo u prošlosti, prije tragičnog gubitka. Dakako, riječ je samozavaravanju koje je uvijek opasno, a postaje tim opasnije što duže traje. U čemu je problem? Odbijajući prihvatiti gubitak postajemo zarobljenicima vlastitih opsjena čime se de facto isključujemo iz vlastitog života. Jer život je uvijek i isključivo sada i ovdje, a ustrajavanjem na „lijepoj prošlosti“ previđamo i/ili zanemarujemo sve aktualne izazove. Važno je istaknuti da u takvo nezdravo stanje dolazimo jer se ne možemo nositi sa silinom psihičke boli koju trpimo. A izvući se možemo tek prihvaćanjem do kojeg u konačnici možemo doći samostalno ili uz pomoć druge, nama bliske ili stručne osobe. Ne treba izbjegavati potražiti pomoć, premda glavninu posla „izglavljivanja“ moramo obaviti sami.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *